SUSRET SA SLAVODOBITNIKOM TRISTOTE SINJSKE ALKE

6. Studeni 2015. 19:38Pregledi: 63

HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

I

HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO „Napredak“ u Mostaru

priređuju Susret – tribinu u čast

SLAVODOBITNIKA 300. SINJSKE ALKE

I STOTOM POBJEDNIKU

FRANI IVKOVIĆU.

Susret će se održati u dvorani Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru

u utorak, 6. listopada 2015. u 18 sati.

U programu sudjeluju:

fra Andrija Nikić,

prof. Ante Andričić

i Frano Ivković, sinjski alkar.

„Vjerujemo da je Gospi od Slavodobića 1715. godine bio potreban samo pokret njezina prsta da odbije okupatorsku silu, tako joj je u Obrambenom ratu bio potreban jedan korak da obrani i blagoslovi našu zemlju i ostane s nama zauvijek!“
Radujemo se Vašem dolasku.

Ulaz je slobodan!

Fra Andrija Nikić, predsjednik

Mostar, 1. listopada 2015.

+++++++++++

SUSRET SA SLAVODOBITNIKOM TRISTOTE SINJSKE ALKE

(za Akademiju)

U utorak 6. listopada u večernjim satima u Napretkovu domu u Mostaru održana je tribina – susret sa slavodobitnikom 300-te sinjske alke gosp. Franom Ivkovićem. Naime uime Hrvatske akademije znanosti i umjetnost sa sjedištem u Mostaru, Hrvatskog kulturnog društva Napredak iz Mostara i hrvatskoga naroda iz Hercegovine 9. kolovoza t. g. slavodobitniku je čestitao pobjedu fra Andrija Nikić. Potom je Susret za 6. listopada dogovoren u Brnazama 30. kolovoza s njegovim roditeljima, u pratnji Franje Buljana. Na susret u Mostar je došla Franjina obitelj i predstavnici Viteškog društva iz Sinja.

U programu su sudjelovali: fra Andrija Nikić, gosp. Ivan Nasić, prof. Ante Andričić i Frano Ivković sinjski alkar. U glazbenom dijelu sudjelovali su: violinistica Nikolina Pandža, ženska klapa Drača i pjevačice Kulturnog društva sv. Ante iz Cima.

Na početku susreta na violini nam je mlada glazbenica Nikolina Pandža odsvirala himnu Lijepa naša. Potom se nazočnima obratio fra Andrija Nikić. Pri tom je rekao kako ovim susretom čestitamo imendan Frani Ivkoviću, Franji Buljanu i ostalim svečarima te produžujemo proslavu sv. Franje Asiškoga kod nas koja, mogli bismo reći, traje već osamsto godina, od osnutka franjevačkog reda.

Nakon fra Andrijinih uvodnih riječi, pjevačice iz Cima otpjevale su pjesmu u čast imendana sv. Franje i još nekoliko prigodnih pjesama na svoj osebujan način. Fra Andrija pozdravlja slavodobitnika, te govori o alki i Gospi koja je obranila Sinj od Turaka na čudesan način prije trista godina – 1715. godine. Povijest svjedoči da je 14. kolovoza 1715. bio opći juriš osmanlijskih okupatora na Sinjsku tvrđavu. Kroz to vrijeme fratri, žene, djeca i ostali koji ne bijahu za borbu, molili su pred Marijinom slikom za pomoć. I Bog je pomogao. Marija je dala takvu hrabrost braniteljima da se viteški braniše i obraniše. Neprijatelj je bio odbijen i savladan. Izjutra, na blagdan Velike Gospe, ni jednog Turčina nije bilo pod Sinjem. Kao spomen na slavnu Gospinu pobjedu igra se u Sinju viteška igra Alka. Fra Andrija Kačić Miošić, suvremenik tih događanja, u svom glasovitom djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga, o velikoj pobjedi pod Sinjem zaključuje:

„Obrani ga Marija Divica,

kojano je sinjska pomoćnica.

Koliko ih pod grad dolazaše,

toliko ih mrtvih ostavljaše…

Zafaljujte, od Sinja junaci,

bez pristanka Isusovoj Majci,

kojano vas od Turak’ obrani!

I da ste mi zdravi, Cetinjani!“

„Vjerujemo, rekao je fra Andrija u čestitci 9, kolovoza, da je Gospi od Slavodobića 1715. godine bio potreban samo pokret njezina prsta da odbije okupatorsku silu, tako joj je u Obrambenom ratu bio potreban jedan korak da obrani i blagoslovi našu zemlju i ostane s nama zauvijek!“

Klapa Drača otpjevala je par svojih pjesama Stavi me kao znak, Zemlja dide mog, Gori more.

Fra Andrija nastavlja kako se desilo čudo da u Sinju ove godine pobijedi mladi Franjo Ivković. Mi smo ga nagradili Gospinim kipom da ga podsjeća kako se to čudo dogodilo „Uz Gospinu pomoć!“ Nakon njega obratio nam se tajnik Viteškog alkarskog društva gosp. Ivan Nasić i rekao kako su uz mladog Franu večeras nazočni njegovi roditelji i njegova djevojka. Alkom se obnavlja pamćenje na čudesnu obranu grada Sinja, koja je postala svetinja u tom kraju. Ujedno i odnos prema poštenju, časti i viteštvu. Alka nije samo jednogodišnja priredba već jedan simbol i izraz hrvatskog naroda i njegova težnja za slobodom. Ovu tristotu alku ove godine podigli su na nacionalni nivo. Na Alki su bili nazočni brojni dužnosnici. U Sinju je otvoren Alkarskii muzej u Alkarskom dvoru u kojemu se mogu vidjeti alkarske odore i oprema te doživjeti alku. Ona je postala jedan od hodočasničkih putova.

Ponovno su nam zapjevale pjevačice iz Cima. Ovaj put o Gospi Sinjskoj.

Fra Andrija, koji je nekoć bio sinjski đak, upozorio je na stoljetnu povezanost fratara iz Hercegovine s onim iz Dalmacije. Spomenuo je uz ostale njih nekoliko iz minulog stoljeća (fra Petra Grabića, fra Karla Eterivića, fra Karla Nolu, fra Jerku Lovrića, fra Gabru Nikolića, fra Jeronima Šetku, fra Karla Kosora, fra Josipa Soldu i fra Stanka Petrova). Pročitao je prelijepe stihove pjesme o fra Didaku Buntiću, od svog učitelja i duhovnika fra Stanka Petrova:

„Na golo stijenje krša Hercegova

Ko smrti udar vrela suza kanu,

Baš zora kad nam ciknula je nova

I prvi zrak kad toplog sunca granu…

To zakukaše u planini vile,

I njihov uzdah cijelom zemljom pođe,

Pa još i danas tuguju i cvile,

A uzdah taj nam i sad srce glođe…

Oh, kako li smo ljubili Te, Oče,

I kako riječ Ti slušali smo milu!

Oh, kako slađan teći život poče

U srcu nam, u zamrlome bílu!

Ti Vođ si bio. Velji Hercegovče,

Ti branič kralju izvještene Sreće,

A djela Tvoja Slave zlatne kovče,

Sto stoljeća ih razmetnuti ne će! (…)

Od suza ovih biserje će biti,

A uzdasi nam pozlaćeni traci,

Pa slavi Tvojoj vijenac ćemo viti,

Na sunčevoj što blistati će zraci:

Dok stijenja bude kršu Hercegovu,

Dok naše bude osvećene grude,

Dok glasa bude maternjemu slovu,

Dok roda našeg, Tvoga roda bude!

Sinj 26. I. 1923.“

Nakon Drugoga svjetskog rata, kada su komunisti, želeći dokinuti našu Provinciju, zabranili hercegovačkim fratrima da imaju svoju gimnaziju, novicijat i bogosloviju, a gotovo svi samostani, rezidencije i župne kuće uvelike zaposjednute od njihovih doušnika, hercegovački franjevci su da bi opstali, svoj pomladak, poput kukavice, slali u Bosnu i Hrvatsku. Tako su se mladi budući fratri nastavili školovati u Sinju, Dubrovniku, na Bolu, Zagrebu, te Visokom, Sarajevu i Kraljevoj Sutjesci. Na taj način, uz pomoć susjednih Provincija, franjevačka redodržava iz Hercegovine se pomlađivala, pobijedila komnističku osudu i opstala do danas.

Prof. Ante Andrićić pozdravio je alkara i njegovu obitelj. Pričao nam je o povijesti Rame i o Gospinoj slici koja je nekoć došla iz Rame u Sinj, u Cetinsku krajinu. Spomenuo se žene u bijelom koja se na blagdan Velike Gospe prije tri stoljeća pojavila na stijeni na zidinama i tako svojim moćima spasila grad od Turaka.

Dječak Mario Smiljanić iz Kruševa odsvirao nam je dvije melodije na diplama. Fra Andrija nam je pri kraju pročitao par pristiglih čestitki od prijatelja i obradovanih obožavatelja Akademijine i Napretkove djelatnosti diljem zemlje i svijeta – jedna je stigla čak iz Bogote, koji nisu mogli nazočiti ovome susretu (od Ruže Tomašić iz Brisela, provincijala fra Miljenka Šteke i dr.)

U ono vrijeme mnoge naše obitelji na selima bile su nepismene. Tad nije bilo puno knjiga i bilježnica. Djeca su u školu nosila drvene pločice sa kredom i spužvicom. Tako su naši fratri odlučili pomoći svome puku i naučiti ih prva slova. Slovima, propovijedima i knjigama fratri su ujedinjavali isparcelirani hrvatski puk od Albanije do Budima, te od Jadrana do Crnog mora. Fratri su obučeni u seljačko odijelo, tajno išli su od obitelji do obitelji. Stoga su nazvani ujacima. Obitelji su se tada skupljale uz topla ognjišta, a fratar bi im tada grančicom i mašama po lugu – pepelu pisao slova i tako ih učio pismenosti. To je u novije vrijeme primjenjivao fra Didak Buntić i uvelike proširio pismenost po hercegovačkim selima. Fra Didak je iskoristio i Papinu naredbu o zarukama da se zaručnici trebaju potpisati nakon obavljenih zaruka. Tu vijest su vrlo ozbiljno shvatile djevojke i tražile prigodu da se što prije opismene. Inače ostat će neudane. Ta činjenica posadašnjila je mudroslovicu da tri ćoše kuće počivaju na majci, a tek samo jedna na ocu.

Na kraju nas je pozdravio slavodobitnik i zahvalio na pozivu. Fra Andrija je slavljenicima i aktivnim sudionicima na Susretu udijelio zahvalnicu.

Žene iz Cima ispratile su nas pjesmom o Kolindi, fra Didaku, fratrima i alkarima. Slavlje i prijateljsko druženje nastavilo se uz domjenak u prostorijama Napretkova doma. Nakon veselog druženja radosni smo se pozdravljali i složili da je bio potreban ovaj susret koji je, pod Gospinom zaštitom, pojačao veze između Rame, Sinjske krajine i Gospine Hercegovine. Rastali smo se s ponovljenom željom: „Ovom prigodom, u ime Akademije, Napretka i katoličkog puka, slavodobitniku tristote Sinjske alke darujemo Zahvalnicu dijeleći s Vama ponos, radost i želje da se vrjednote katoličkog puk zabisere u našim dušama i srcima naših nasljednika.“

Franjo Ivković u posjeti HKD Napredak Mostar 6. listopada 2015.